Nišan crvene točke poznat je i kao reflektirajući nišan. Načelo nišana crvene točke vrlo je jednostavno. Njegovo glavno tijelo je zakrivljeno poluzrcalo, a laser se emitira na zrcalo i reflektira u očima. Izvor svjetla crvene točke puca na staklo pod fiksnim kutom, a nakon refleksije puca unatrag paralelno s cijevi. Kut zraka se podešava prema putanji različitih topova tako da se formiraju dva sjecišta s putanjom.
Koristi se za poboljšanje brzine ciljanja i nišanskog vidnog polja, ali zahtijeva da oči budu unutar fiksnog raspona prije nego što se može koristiti. Ako je glava previsoko, nemoguće je vidjeti ili vidjeti crvenu točku. Prednost je u tome što oči ne moraju biti okrenute prema nišanima, već lagano uklonjene. Sve dok možete vidjeti crvenu točku na meti, njuška je već okrenuta prema meti.
Zapravo, postojao je nišan s crvenom točkom tijekom Drugog svjetskog rata, ali u to vrijeme naziv nije bio nišan s crvenom točkom, već više tehnički izraz za reflektirajući nišan. Pravi prizor crvene točke pojavio se tek 1970. godine. Za projiciranje koristi LED svjetla, vrlo koncentrirana i laka za prepoznavanje crvene točke. Ovo je naš uobičajeni prizor crvene točke u igrama.
Izvorni reflektirajući nišan pojavio se nakon 1900. godine, a izvorni nišan koristio je različite leće kako bi reflektirao sliku unutar nišana u nišan strijelca kako bi postigao cilj ciljanja. Reflektirajući niski se prvi put pojavljuju na lovcima u kasnom Prvom svjetskom ratu. Do Drugog svjetskog rata postali su standardna konfiguracija za gotovo sve lovce. Lako oružje pješaštva pojavilo se u drugom dijelu Drugog svjetskog rata oko 1945. godine.
Prvi reflektirajući nišan na svijetu koji se prodaje u komercijalne svrhe, a koji je lansiran 1945. godine, zvao se Nydar Model 47. Izvorno je bio dizajniran da se montira na sačmaricu za potrebe lova. Izgleda kao Call of Duty iz Drugog svjetskog rata. Prototip u Kini: Nydar reflektirajući nišan.
